beats by dre cheap

Dugovi

Nisam cestito ni izasla iz autobusa, a poceli su se utrkivati sa mustulucima. Saznat cu da i necija smrt i bolest mogu biti mustuluk. Na ulici sam ostala mirna, valjda od soka. U kuci cu poceti misliti i danima se jos necu rijesiti nejasnih emocija. Nisam znala sto osjecati. Nisam mogla doviti, jer sam prvi put nakon toliko vremena vratila sve sto se desilo. Tada sam presjekla i jednostavno nisam vise htjela misliti o tome. Nisam nikome govorila, niti je znao iko.

A, onda su ljudi, kao u losoj sapunici poceli da se nasladjuju. Tudjom bolescu, mojom prosloscu. Opet i opet i opet.

Vjera daje vrlo posebnu perspektivu, vecinom jasnu. Ko zeli biti iskren prema sebi vecinom zna kako zivjeti, kako se ponasati, sta govoriti. Neki sretnici se radjaju sa karakterom koji je vrlo lahko uklopiti u tu blagost, prastanje, predavanje, oslanjanje, pa i inferiornost.
Nisam od tih. Zelim biti.
 
Imala sam milion faza licnosti, zivljenja, razmisljanja. Izgradjivala sam sebe na svakakve nacine. Suocavam se s tim u malim dozama, ako mogu birati. Nekad ne mogu. Vrate mi se utvare iz proslosti i proganjaju me. Naplacuju dugove. Zestoko. Da li preuvelicavaju ili sam zaista sve to bila ja, ne bih znala. Na njihovim licima vidim cistu srecu kad mi prepricavaju mene nekdasnju. Objasnjavaju svaki detalj, svaku moju rijec, nasladjuju se, koriste strasne rijeci opisujuci proslost, zajednicku nam valjda (vecine se ne sjecam). Primjetim da ljudi tako lijece bol koju sam im nekad davno nanijela svojim glasno izrecenim stavovima i zivljenjem. Cutim i slusam.Nekad trazim halala, a nekad ne mogu prevaliti preko usta, jer u njihovim prepricavanjima uopce ne prepoznajem sebe, ni nekadasnju. Ne objasnjavam se. Ne zelim ih jos vise vrijedjati saopcenjima da neke stavove nisam promijenila, a neke jesam totalno. One zivotne, o casti, prevari, lazima - nisam. Ali, cutim. Iz mene bi najradije vrisnuo onaj nekadasnji buntovnik i posvadjao se. Ne smijem. Ne smijem roditeljima. Ne zelim njihovim prijateljima. Rodbini takodjer ne smijem. Za sve te odnose imaju pravila. A, moj karakter vristi. Valjda se jos uvijek odgaja.

Onda razmisljam, jer duboko vjerujem i nadam se da ce biti poravnanje. Samo nisam sigurna hocu li mozda ja izvuci deblji kraj. Jer, sve mi moje postaje lelujavo, ni u sto vise nisam sigurna.
Nekad sam bila tako zestoko ubijedjena da sam dobar insan, pravedan. Danas vise nista ne znam slusajuci ljude o meni. Svi se usudjuju i svi govore. Zbog vjere? Idu na kartu ahlaka? Sta mi je dopusteno? Koliko mi je dopusteno? Ne znam. Jos uvijek cutim i dovim da to bude moj iskup za mene onu na dunjaluku. Nekad mi bude zao ljudi i preplasim se tezine njihovih rijeci.

Halalim li? Ne, jos uvijek ne mogu.

Da li imam pravo traziti, ako ne mogu ni nakon 10, 20 godina halaliti?!

Ne znam...

 

TA-HA
http://realupus.blogger.ba
29/08/2016 21:36