beats by dre cheap

Prolijece...

Jucer ujutru sam, nakon dugo dugo pristojnih godina, zakasnila na posao. Probudila sam se dezorjentisana i naspavana. Sjela sam na krevet i pokusavala pokrenuti mozak da shvati koji je dan.

Sve sto sam uspjela bio je zakljucak: „Sigurno je nedjelja zbog nacina na koji sunce grije.“

Sjedila sam i dalje bezbrizno kontajuci da zbog necega moram paniciti, ali kasnije, kad ocejfim sunce, tisinu... okrenula sam se prema Tahi i posmatrala je skroz svjesna da je ponedjeljak i da je zakasnila na prvi i tesko ce stici na drugi cas. Odlozila sam ponovno paniku i lagano joj saopcila da smo prespavale.

Ona se izgubila, a ja sam i dalje mirno sjedila. Poslala shefici poruku: „Prespavala...“ i dobila odgovor: „Naradices u subotu.“ Opet sam zbunjena. Shala koju ne kontam. Subota je neradna, ona se sali i mora da je danas, ipak, nedjelja. Pitala sam Tahu koji je dan. Zastala je u nekakvoj svojoj trci i pogledala me uzasnuta: „Ponedjeljak mama, sta ti je?“ Vidjela sam da je na rubu placa, jer je bila zbunjena. Otrcala je u skolu. Sama. Prvi put. I ja sam je pustila, ali...

I dalje se nisam pomjerala. Cemu? Gdje idem? Zasto moram da idem? Mirisalo je svjeze. Niko ne ide na posao u proljece. Niko ne panici kad mirise. Gdje cu?! Mogla bih ne ici. A ici gdje zelim. Suma. Ili samo balkon. U vremenu u kojem zelim.

Polahko sam ustala. Polahko se i spremila. Kafu nisam popila. Autobus zaustavila. I kao zombi odradila svoj orvelovski dan.

Proljece je buntovno i osjecam ga isto svake godine... i nije vazno, ako je nebo kao sad - natusteno... osjecam da nesto moram, osjecam da se nesto sprema, osjecam da treba promijeniti rutinu, treba negdje ici, nekako... nesto raditi, nesto drugacije, a veliko...

I jedva se suzdrzavam da ne radim glupe stvari kao sto je bjezanje sa casa samo da se pokisne ili jednostavno dise.

TA-HA
http://realupus.blogger.ba
19/04/2016 16:20