„Vecinu savremenih ucenjaka i zagovaraca islama mozemo svrstati u dvije skupine:

 

  1. One koji su odusevljeni i zaslijepljeni zapadnjackom kulturom i civilizacijom, pod cijim su okriljem odgajani i obrazovani, koji pokorno i ponizno klece pred njezinim hramom, koja je za njih idol i jedino vrijedna divljenja. Ovakvi uzimaju principe zapadnjacke civilizacije i njezine obicaje kao gotovu stvar, o kojoj ne moze biti rasprave ni diskusije. Ukoliko se glediste islama podudara sa gledistem zapadnjacke kulture o nekom pitanju, oni klicu i velicaju islam, a ako se u necemu to glediste protivi, POKUSAVAJU POSTICI KOMPROMIS ILI „NATEGNUTI“ ISLAM NA EVROPSKO GLEDISTE, SLUZECI SE PRI TOME RAZNIM OPRAVDANJIMA ILI IZVINJENJIMA, NERIJETKO ISKRIVLJENIM I PROIZVOLJNIM TUMACENJIMA. Kao da se islam mora podvesti pod mjerila i standarde zapadnjacke civilizacije, njezine filozofije i tradicije.

 

Oni se narocito lahko otkrivaju kad se govori o islamskim zabranama, kao, recimo, kipovima, lutriji, raznim interesima utemeljenim na kamatama, osamljivanju sa zenom koja nije zakonita supruga ili u srodstvu, neposlusnosti zene, oblacenju muskarca u zlato i svilu ili sl., ili kada je rijec o halal poslovima: razvodu braka, visezenstvu i drugim pitanjima. U njihovim ocima je dobro i dovoljno ono sto praktikuje Zapad, a zabranjeno ono sto po tamosnjim mjerilima nije dozvoljeno, zaboravljajuci, pri tome, da je islam Bozija objava i rijec, a Njegova rijec mora biti uzor. Ona sve nadvisuje i ne moze nista biti uzvisenije od nje! KAKO BI TO IZGLEDALO KAD BI SE GOSPODAR POKORAVAO SVOME POTCINJENOM ILI KADA BI STVORITELJ UDOVOLJAVAO PROHTJEVIMA SVOJIH STVORENJA?!

 

Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i zemlji i onom sto je na njima… (El-Mu'minun:71).

Reci: „Moze li ijedno vase bozanstvo da uputi na pravi put?“ i odgovori: „Samo Allah upucuje na pravi put!“ Pa da li je onda dostojniji da se postiva onaj koji n apravi put upucuje ili onaj koji ni sam nije na pravom putu, osim ako ga drugi na pravi put ne uputi? Sta vam je, kako rasudjujete?! (Junus:35)

 

  1. Druga skupina jednostrano prilazi pitanju halala i harama drzeci se samo golog teksta Kur'ana i smatrajuci da je to jedini dopustiv i ispravan stav. Oni nisu spremni da odstupe od svog stava ni za dlaku, niti pokazuju interes da provjere dokaze na kojima pociva njihovo mezhebsko stajaliste ili na kojima zasnivaju svoje misljenje da bi, konfrontirajuci ga argumentima drugih, nakon usporedbe, ispitivanja i prociscavanja, dosli do istinitog i pravog rjesenje.

 

Ako takve upitate o muzici, pjesmu, igranju saha, prosvjecivanju zene, otkrivanju ruku i njezina lica i drugim pitanjima, najblaze sto ce vam o svemu tome reci ili napisati jeste: To je sve zabranjeno, haram. Cineci to, zaboravljaju na ponasanje i praksu casnih predaka selefa, prve generacije muslimana, koji nikada nisu imenovali haramom neki cin za koji nisu potpuno bili sigurni i ubijedjeni. U ostalim situacijama zadovoljili bi se konstatacijom: To nije dobro, To nije preporucljivo i sl.

 

Moja je zelja da ne budem ni od jedne od navedenih grupa. Moja vjera mi ne dopusta – nakon sto sam priznao Allaha dzelle sanuhu za Gospodara, islam za svoju vjeru, a Muhammeda za poslanika – da Zapad uzimam za svoje bozanstvo!

Razum mi, isto tako, ne dozvoljava da oponasam, po bilo koju cijenu, u svim slucajevima i pitanjima, jedan mezheb, svejedno da li je ili nije neko pitanje u njemu pravilno postavljeno. Jer, imitator – kako kaze Ibni Dzewzi – „nije pouzdan i siguran u ono sto oponasa. U oponasanju lezi ponistenje uloge razuma jer je njegova funkcija u razmisljanju i rasudjivanju. Uistinu je odvratno posmatrati covjeka, kome je poklonjena svjetiljka da mu svijetli, kako tu svjetiljku trne voleci da luta po mraku“ (Telbisu Iblis, str. 81).

 

Nisam imao namjeru da vezem sebe ni za jedan od postojecih priznatih mezheba u islamskom svijetu, jer istina nije pravo na vlasnistvo jednog od ovih pravaca. Isto tako, njihovi osnivaci – imami nisu se smatrali nepogrjesivim nego samo onima koji traze istinu, pa ako u tom svom nastojanju i pogrijese, odat ce im se priznanje, a ukoliko ustanove pravu istinu, onda ce im se nagrada i priznanje udvostruciti.“

 

 

 

Komentariši