TA-HA

"O, vjernici, zasto jedno govorite, a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kad govorite rijeci koje djela ne prate."

31.08.2016.

Jednostavno je lijepo...

Umorila sam se i prije nego sam to shvatila. Od sebe same. Monologa. Beskrajnih, nikad zavrsenih dijaloga. Pametovanja. Pokusaja da shvatim i budem shvacena. Ushicenja kad nadjem isto komplikovane ili kad mene nadju komplikovani i okace mi orden prepoznavanja u istoj filozofiji, knjizi, prozivljenom.
Nisam primjetila ni kad sam zacutala. Ugasila se. I monolozi su postali binarni. Ljudi su i dalje pokusavali. Neko vrijeme bih slusala u nevjerici ili citala. Svejedno. Kontala da nisu normalni. Nista nisam razumjela, sve sam zaboravila. Sve sto sam godinama gutala, pamtila da budem pametna, razvijala u svom mozgu u slucaju da naleti neko s kim se moze o tome. Nisam davala ni puno vremena ni prostora takvima. Zacas bih se napravila mahnita, a cesto nisam ni trebala. Tako sam izgledala, vjerovatno. Samo ako mi se na licu vidjelo sto osjecam dok slusam o tim komplikovanim i fancy stvarima.
Upraznjena mjesta su se popunjavala. Sama od sebe, ja nikog nisam trazila. Sa binarnima. Bez mnogo price, umovanja. Sve se znalo, sve je bilo jasno. Prostim, a kodiranim recenicama izgovarala se sva sustina covjeka i zivota.
Samo jednostavno.
Kao moji dedo i nana, rahmetli.
Cesto ih se sjetim. Prostih recenica koje i danas zvone. Prostog zivljenja koje je na mene ostavilo vise traga nego operna diva koja me tusila do Tunisa i natrag svespecificnoneprepoznatljivim terminima.

Samo jednostavno.
Sustina nije komplikovana.

TA-HA
<< 08/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031