30 GODINA

 

…. sam zivjela i vrlo malo razmisljala o svojim postupcima. Bila sam cool. Bila sam IN. A bilo je toliko ruznoga, danas uobicajenoga i uguranog u okvire moralnog i normalnoga. Bilo je toliko naopakog, sramotnog, a nisam se sramila. Post, poneki namaz i „cvrsto“ vjerovanje cistili su savjest u rijetkim trenucima kada se o tome mislilo.

 

Ljudi su odobravali, klicali, dijelili ordenje. Imponovalo mi je…. valjda…. ljudima sam takva bila bas super „muslimanka“. Cool. U vjeri, a raja, jer sam s njima sve dijelila. I nisam razmisljala o ljudima dok sam grijesila i svakako zivjela. Bas me bolilo uho za njihovo misljenje o mojim postupcima. Bila sam nafurana kao i svaki konformista koji bjezi od razmisljanja. Filozofirala sam, teoretisala….

 

 

A danas…. toliko razmisljam o ljudima i njihovim stavovima.

 

Zbog cega?!

 

Zbog tog propisanog parceta platna.

 

Jos uvijek nedovoljno razmisljam o zadovoljstvu Milostivoga, a previse o insanima koji, niti mi mogu dati, niti uzeti, a niti nazao uciniti, vise od onoga sto mi je On s.w.t.  propisao.

 

Plasim se ljudi, a kod njih me ne ceka ni kazna ni nagrada.

 

Nekad mi dodje muka od mene same i ovog kukavicluka!

 

 

15 komentara

  1. A ne…nije ti to strah od ljudi i njihovog mišljenja. Tvrdim!! To ti je nefs. ” Ja ne pravdam sebe,ta duša je sklona zlu,osim one kojoj se Gospodar moj smiluje.Gospodar moj zaista prašta i Samilostan je.” / Yusuf,53./

    Dakle..zabavila te lopuža time kako si u obziru,strahu ili uvažavanju okoline. Samo zato da nebi skužila da je do nje,pa da je stisneš;)

    I da…Ako nećeš da ona vuca tebe po dunjaluku,moraš ti nju.I upravo tu leži tajna onog hadisa da je najveći džihad onaj sa samim sobom,i da je nahrabriji onaj koji svlada sebe.To ti je samo nagovještaj da taj posao neće biti nimalo lahak. Ali svaki korak u pohodu na svladavanje sebe je korak u borbi na Allahovom putu. Čitaj malo kolika je nagrada za taj trud i razmišljanje koje činiš u tom smjeru. Ne obezvrijedi,ali i ne previdi.

    Mene moja duškica počesto malo provoza,i nikad užitak ne traje dugo. A onaj tren,kada sam ja nju za ruku,pa pod hidžab…I sad je jednako sladak i živ,kao prije 15 godina. I ono je zbog čega se nadam da neću biti bačena u vatru…ako Bog da.
    Srcem i dušom molim Allaha da ti olakša ono s čime je On Zadovoljan!:*

  2. Hvala ti! Ti razumijes….

    Sramota je kad pametan i svjestan insan stavi na jednu stranu nedostatak srama zbog svojih losih djela, a na drugu toliko srama zbog jedinog ispravnog, k tomu jos farza…

    Sramota je biti svjestan, jer nesvjesnom se moze i oprostiti.

    Nefs… uhhhhh

    15 godina, mashAllah! Kad pomislim da meni mozda nije ostao ni dan i da tracim posljednji…. za sto???? Ni za sto??? Za gluposti i ublehe dunjaluka!

    Zbunjena sam i rastrgana i mozda ne treba o ovome ni pisati, ne znam….

    Amin yaRabbi. Hvala ti dobra moja…

  3. Selam alejkum

    Znas kad nastaje problem? Onda kad se dusa prestane preispitivati i ukoravati sama sebe.Sve sto je kontra toga,dobro je!

    Ja krepala,ne kontam vise ni kako se zovem 🙁 toliko sam umorna 🙁

    Selamim te i ljubi lokne

  4. niskabisera – Sita sam ga, al’ bas! Mislila sam da ce biti u prvoj rundi klasicni cnockout, ali izgleda na kraju ipak cekamo…. onaj bezvezni tehnicki :-))

    Svea – Nema nazad, da…. ali sjecanja ne pitaju. Udaraju kad se najmanje nadas :-))

    Idemo….

  5. Seko,necu da pametujem jer znam taj osjecaj ‘ko sta rek'o’,al me najvise dojmilo to nedovoljno razmisljanje o zadovoljavanju Rabba,elhamdulillah.Kad je dovoljno?!Nema tu granice,i sve dok razmisljas da nije na dobrom si/smo putu,insha'Allah.

  6. istrajnost – Nakon objavljivanja ovog posta, mnogo sam razmisljala. Na kraju mislim da bi ljudi ipak zacutala i ne bi u oci govorili 🙂

    tratincica – Predobro si protumacila ovaj post.

    “s tim da bi trebalo da te nije briga sta drugi misle vec sta srce osjeca i sta je propisano.”

    Eto poente. Moje srce osjeca da ne trebam izaci iz kuce bez hidzaba dugo vec i glupo se osjecam ovako, ali…

    hilm – Da, nema granice i mislim da je sve malo…. a kod mene premalo. Dovim ja za vise, ali evo me…. jos uvijek tako, rascupana i otkrivena… tuga…

  7. Nisam procitala komentare iznad, upadam onako…
    Hoću samo da ti kazem – nemoj se plašiti ljudi… Ljudska reakcija koliko god da bude teška i grozna i bolna – brzo prođe!! Vec sljedeci susret je ok… Obicno se plasimo upravo te ljudske reakcije – ali bespotrebno… Najteze i najlakse reakcije mozes ocekivati od roditelja. Oni su u principu najemotivniji….. Samo imaj na umu da je to kao i kad bi promijenila frizuru – nekom se dopada, nekom ne, ali sutra se svi naviknu…….

Komentariši