"TO SU BILE čudne godine, one prve dvije decenije u centralnoj Evropi. Opća atmosfera društvene i moralne nesigurnosti podsticala je očajničku nadu koja se ispoljavala u odvažnim eksperimentima u muzici, slikarstvu i pozori­štu, kao i u traženju, često revolucionarnom istraživanju morfologije kulture. Ali, ruku pod ruku s ovim naglašenim optimizmom, išla je duhovna praznina, nejasan, cinički relativizam, rođen iz rastućeg beznađa u pogledu budućnosti čovjeka.

Uprkos moje mladosti, nije mi ostalo skriveno da nakon katastrofe svjet­skog rata stvari više nisu bile kako treba u slomljenom, nezadovoljnom, emo­cionalno napetom i uzvišenom evropskom svijetu. Njegovo stvarno božanstvo, vidio sam, nije više bilo duhovne vrste: to je bio Komfor. Bilo je bez sumnje još dosta onih koji su osjećali i mislili na religiozan način i činili očajničke napore da pomire svoja moralna vjerovanja i duh svoje civilizacije, ali oni su bili samo iznimke. Prosječni Evropljanin – bio on demokrata ili komunist, fizičkiradnik ili intelektualac – izgleda da je poznavao samo jedno pozitivno vjerovanje: obo­žavanje materijalnog napretka, vjerovanje da u životu ne može biti drugog cilja osim da se sam taj život neprestano pravi lakšim ili, kako se tada govorilo, „nezavisnim od prirode”. Hramovi te vjere bili su gigantske tvornice, kina, ke­mijske laboratorije, plesne dvorane, hidroelektrane; njeni svećenici bih* su ban­kari, inženjeri, političari, filmskezvijezde,statističari,industrijskirukovodioci,zračni asovi i komesari. Izigravanje etičkog bilo je očito u sveopćem nedostatku saglasnosti o značenju Dobra i Zla i u potčinjavanju svih društvenih i ekonom­skih zaključaka pravilu „svrsishodnosti” – te našminkane dame s ulice, spremne da se poda bilo kome, u bilo koje doba, kad god je pozvana… Nezasita žudnja za moći i zadovoljstvom nužno je vodila do razbijanja zapadnog društva u ne­prijateljske grupe naoružane do zuba i odlučne da unište jedna drugu kad ogd i gdje god se njihovi interesi sukobe. A na kulturnoj strani ishod je bio stvaranje tipa čovjeka čija moralnost kao da je bila ograničena samo na pitanje praktične koristi i čiji je najviši kriterij o tome šta je pravo a šta nije materijalni uspjeh.

Vidio sam kako je naš život postao zbunjen i nesretan, kako je malo bilo zajedništva između čovjeka i čovjeka, uprkos vrištavom, gotovo histeričnom in­sistiranju na „zajednici” i „naciji”; kako smo daleko odlutali od naših instinkata, a kako uske, kako pljesnive su postale naše duše. Vidio sam sve ovo, ali nekako mi nikada nije ozbiljno palo na pamet – kao što izgleda da nije palo na pamet nikome oko mene – da bi se odgovor, ili barem djelimični odgovori na ove ne­volje, možda mogli dobiti iz vanevropskih kulturnih iskustava."

 

3 komentara

  1. fin text, mislim nažalost istinit i blago se onima koji traže riješenje mimo Europe…

    Kad sam u bosni i kad kažem jasno da od europe nema ništa, žene mi naprosto okrenu glavu… znam, puko roza balon kroz koji su gledale u nadi za boljim… ali je to čista istina.

    Jesi li ti pisala?

  2. Eselamu alejkum
    Frustrirajuci zalosno,ali istinito.Kada se jedan narod okrene od Allaha ve teala i dunija pu postane opsesija tada se desava upravo ovo opisano u tekstu.Nas Poslanik salallahu ve selem je opisao ovo nacelo jos 1432 g.i formulirao ga za vjernike da bi nam pomogao da ne uzimamo materijalnost za svoje zivotne ciljeve pa kaze;”Ko napravi dunjaluk svojim zivotnim ciljem,tom ce Allah ve teala pokvariti te ciljeve time sto ce u njegovim ocima postaviti siromastvo,pa on nece biti u stanju postici nista od ovoga svijeta,osim onog sto je On propisao za njega.”(Ibn Maajah Ibn Hibbaan)ili “Kada sinu Ademovom dadnes jednu dolinu punu zlata on ce odma pozeljeti jos jednu.”(Sahieh Muslim)
    Samo bih dodala svoje misljenje gdje autor nakraju teksta trazi odgovor na pogresnoj strani.Moje ubjedenje za rijesavanje ovog problema je mijenjati sebe u pozitivnom smislu,prihvatiti islam i vjeru u Stvoritelja i zivjeti po nacelima islama(vjere).Onda Allah ve teala mijenja svijet oko nas i daje nam snagu da se snosimo sa tim problemima cak i ako je svijet u metezu i haosu kakav je trenutno.I sta god se dogada treba da smo svjesni da je to Njegova odredba i Njegova kusnja.On nas je stvorio za ovaj svijet i sada i ma kakav on bio to nam je karta za onaj vjecni.Ako to prihvatimo i pocnemo od samokritike i ceznje za boljim tek tada ce se rjesiti i rijesavati nasi problemi,nas samih…ve selam…Emina

Komentariši