Iskljucivost…

Upoznala sam toliko svjetova. Sve Divnih i Bremenitih. Nepomirljivih. I svaki jedan drugoga iskljucuju. Sve sam ih u sebi nosila. Kao sjecanja. Kao navike. Kao potrebu. Davnu emociju. Mjerila kao teret u svakom slijedecem. Svi su imali i losega i dobroga u sebi. Kao obrnuta ogledala jedni drugima. Nisu se htjeli spajati. Nisu htjeli jedni…

Nastavi čitanje →

More…

Mnogo sanjam u posljednje vrjeme. A, ne zelim. U snu otkrijem sve svoje slabosti. Vrlo realno i zivo. Nekad snovi budu toliko ubjedljivi da ne vjerujem zivotu poslije budjenja. Tada se tesko budim. I cijele dane budem pod utiscima, bas kao da sam jucer svu tu moru istinski zivjela. Analiziram koliko na temu iz sna…

Nastavi čitanje →

Ona…

Ona cita moj blog i upinje se da shvati. Ona citav dan lijepi umjetne nokte. Obnavlja maskaru. Zatamnjuje ionako tamne obrve. Sjaj na usnama kao da je maloprije jela burek (sto bi rekla moja Benesta). Mijenja 15. ozbiljnu i odraslu kombinaciju. Zeli kuhati komplicirana jela. I pospremati sto samo odrasli mogu. Cutim. Nekad, vrlo rijetko,…

Nastavi čitanje →

Faze

Sve ima svoje faze.Zivot. Covjek. Vjera ima svoje faze. Periode. Period djetinjstva. Upoznavanja. Puzanja. Razvijanja cula. Period adolescencije, buntovnistva. Ono kad se dizu revolucije i nema straha. Sve se moze i sve se zrtvuje, jer nismo svjesni sta mozemo izgubiti. To je i period ucenja. Najvise ucenja – na ovaj ili onaj nacin. Period upijanja….

Nastavi čitanje →

Jednostavno je lijepo…

Umorila sam se i prije nego sam to shvatila. Od sebe same. Monologa. Beskrajnih, nikad zavrsenih dijaloga. Pametovanja. Pokusaja da shvatim i budem shvacena. Ushicenja kad nadjem isto komplikovane ili kad mene nadju komplikovani i okace mi orden prepoznavanja u istoj filozofiji, knjizi, prozivljenom. Nisam primjetila ni kad sam zacutala. Ugasila se. I monolozi su…

Nastavi čitanje →

“Kad krene onda sve krene….”

Ovo je naziv neke ratne satiricne radio emisije koju sam slusala u Tuzli. Kolega mi dade knjigu da procitam. Kaze, dopasce ti se. "Ratni dnevnik ‘92" Raznjezila me. Raznjezio me rat. Iznervirala me. Iznervirali me ratni papci. Postratni me nerviraju konstantno. Pocinjem intenzivno misliti da li bih ponovo negdje isla, bjezala. Do jucer sam imala…

Nastavi čitanje →

Dugovi

Nisam cestito ni izasla iz autobusa, a poceli su se utrkivati sa mustulucima. Saznat cu da i necija smrt i bolest mogu biti mustuluk. Na ulici sam ostala mirna, valjda od soka. U kuci cu poceti misliti i danima se jos necu rijesiti nejasnih emocija. Nisam znala sto osjecati. Nisam mogla doviti, jer sam prvi…

Nastavi čitanje →